Osvajanje uma, mašte i duše - „U potrazi za romanom“, Marjane Đukić

Studija Marjane Đukić „U potrazi za romanom“, koju je objavio Institut za crnogorski jezik i književnost, ne dovodi u sumnju porijeklo romana. Mada autorka respektuje činjenicu da postoje antički tekstovi koji su naknadno svrstani pod romansko ime, poručuje nam da romaneskni žanr nastaje u srednjovjekovnoj francuskoj književnosti. Golemo područje francuskoga romana podijelila je u tri osnovna dijela: Roman u srednjem vijeku; Roman u XVI vijeku i Roman u XVII vijeku. Djelovi su podijeljeni na poglavlja, naslovljena prema manjim tematskim cjelinama, autorima ili djelima. Tu su i hronološke tablice za svako razdoblje.

Izostavljena djela 

Predmet monografije „U potrazi za romanom“ su stari romani, često neprevedeni i izostavljeni iz univerzitetskih programa književnosti. Pisana je na zanimljiv način. Marjana Đukić zna kako osvojiti maštu, um i dušu čitalaca. Svojom knjigom će pobuditi interes čitalačke publike. Najspremnije i najradoznalije uvešće u zanimljive literarne svjetove, od pikarskog „Lazarčića“ do „Portugalskih pisama“. 

Prva knjiga u ediciji Ars poetica, koju je pokrenuo Institut za crnogorski jezik i književnost, donosi odgovore na pitanja – kakvi su se to romani nekada pisali, zašto ih je publika rado čitala, da li su oni baš zasluženo toliko zaboravljeni danas i da li su naši savremenici zbilja toliko inovativni. Marjana Đukić čitaoca sigurnim smjerovima vodi kroz različite periode i izvorne teme romana. Za početak, na temelju nekadašnjih stavova, najčešćih optužbi, odbrana i kritika, ustanoviće šta je to roman. Roman je priča i tematsko polje romana je neograničeno. Roman je fikcija i jedino što je u vezi sa njim stvarno jesu format, boja korica i broj strana. Roman je pripovijedanje. Bez majstorstva pripovijedanja nema ni dobrog romana. Roman je tekst. Usmena tradicija ga ne poznaje. Žene uživaju u komfornosti koju roman nudi. Roman svih poetika, bilo da je barokni bilo postmodernistički, u neposrednoj je vezi sa vremenom u kojem nastaje. Roman je autorefleksivan, hipertekstualan, nedogmatičan i zabavan žanr. 

Formiranje romana 

Prvi dio studije „U potrazi za romanom“ naslovljen je „Formiranje romana“. Tu se, između ostalog, objašnjava prvo značenje naziva roman - roman je u srednjem vijeku označavao tekst pisan na romanskom jeziku, govornom jeziku nekadašnjeg Rimskog Carstva. Početkom XII vijeka pojmom roman označavan je „tekst koji je preveden na romanski. Sredinom XII vijeka označavao je tekst pisan direktno na romanskom. Slijede objašnjenja fenomena kurtoazije i kurtoazne ljubavi, analize tehnike kurtoaznog romana i relacije čudesno-bretonske materije. Naglašava se da je kurtoazni roman ostao „izvor velike književne nostalgije, nedostižan i naslućivan, zaboravljan i tražen“.

- Sve što danas znamo o romanu suštinski je započeto u kurtoaznom romanu – konstatuje Marjana Đukić.

Poseban prostor dobili su napoznatiji srednjovjekovni roman „Tristan i Izolda“ i tumačenja djela Kretjena de Troa, najvećeg među romanopiscima francuskog srednjevjekovlja. Tu su i hronologija, te analize specifičnosti ostalih predstavnika srednjovjekovnog romana... 

Slikar vremena - Rable 

Na početku drugog dijela je hronologija. Slijedi zanimljiva rasprava o „vijeku prezira romana“ - humanizmu. Njom su obuhvaćene glavne linije granjanja romana, između ostalog, nasljednik francuskog kutroaznog pretka – španski viteški roman. Tu možemo saznati kako je roman dobio lošu reputaciju, zašto su kritikovane „moralna pogubnost, nekorisnost i lažnost romanesknih priča. Na počasno mjesto postavljena je povijest „Gargantua i Pantagruel“ humaniste i evangeliste Fransoa Rablea. Između ostalog, Marjana Đukić konstatuje da Rableova povijest u pet knjiga učvršćuje stav da za roman ne postoje etablirana pravila. Naravno, ne može se govoriti o slikaru vremena Rableu a da se ne pomene njegov smijeh i raskošan jezik. 

Napadi i odbrane 

Treći dio obuhvata zlatni vijek francuske književnosti. Naglašava se činjenica da bez bogate romaneskne fikcije u tom periodu ne bi bila moguća smjena rodova koja će uslijediti u XVIII vijeku, nakon čega će roman postati dominantan književni žanr. Uz elaboraciju uticaja španske književnosti, opisan je nastanak pikarskog romana. Značajan prostor rezervisan je za roman u vrijeme baroka. Tumače se finese pastoralnog romana, daju teorijska određenja, precioznost... Krunski dio ovog segmenta je eksplikacija ranih teorija romana. Izbor je zasnovan na autoritetu kritičara. Iz obilja „napada i odbrana“ izdvaja se najozbiljniji poetički tekst o romanu u XVII vijeku, „Traktat o porijeklu romana“ opata Ijea.

(izvor - Pobjeda)